|
Razdoblje Ilira,
Grka i Rimljana:
Iz tog razdoblja ostali su tragovi
rudarske i željezarske djelatnosti. O tome nam govore i
svjedoče brojni toponimi i neki kulturno povijesni
spomenici. Tragove željezarske djelatnosti uništilo je
vrijeme i kasnija eksploatacija. Sa sigurnošću se može
kazati da je na ovom području bilo eksploatisanja zlata,
srebra, bakra, željeza, a vjerojatno i žive.
Srednji
vijek:
U ovom razdoblju intenzivirana je željezarska
djelatnost. Od rudarskih aktivnosti ističe se vađenje i
prerada srebra, olova i bakra. Poznati rudnici bili su Deževice
i Dusina. Željezo se vrlo malo eksploatira. Deževice kao
rudnik prvi put se spominje 1403. godine. Dok se Kreševo
kao rudnik spominje 1381. godine, a kao naselje 1434.
godine.
Dolaskom Sasa u Bosnu značajno se unapređuje
tehnologija vađenja i prerade ruda. Oni donose pravne
regulative, "saske zakone" i suvremeniju
tehnologiju. Ove zakonske regulative i tehnologiju
preuzimaju i Turci, te regulative će ostati sve do dolaska
Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine. Navedene zakonske
regulative "saski zakoni", kasnije u Turskom
periodu "kanon sas" davao je povlašten položaj
svima onima koji su se bavili vađenjem i preradom ruda,
kako onim koji su obavljali djelatnost u ulozi glavnih tako
i onim sa pomoćnim zanimanjem.
Vrijeme
vladavine Turaka:
Dolaskom Turaka u Bosnu 1463. godine, oni
u željezarstvu ništa bitno ne mjenjaju. Postojeću željezasku
djelatnost forsiraju i stavljaju u punu funkciju potpore
Turske ekspanzije u osvajanju novih prostora. Oni čak
preuzimaju i pravne regulative "saske zakone"
kojima su regulirana prava i obveze rudara i njihovih pratećih
zanimanja u željezarskoj djelatnosti. Saske zakone nazivaju
"kanon sas". Ovim kanonima garantira sa
autonomnost metalurga, uređuju imovinsko pravne odnose između
dioničara, naznačuju izvršni organi (Sabor, knez i
glasnik). Obzirom da su se željezarskom djelatnošću
bavili isključivo katolici, postojali su određeni povoljni
uvjeti za očuvanje njihove opstojnosti, kulturološke i
vjerske autonomnosti.
Po dolasku Turaka nastavlja se vađenje i
prerada srebra, bakra i olova, a kasnije i lapis-lazurija i
u manjim količinama zlata i željeza. Glavni proizvod bio
je srebro sve do početka XVII stoljeća, kada primat
preuzima željezo, njegova eksploatacija i prerada u izrađevine
široke upotrebe.
U XVII stoljeću Kreševski franjevci
donose knjigu o rudarstvu i metalurgiji "De re
metallica" autora Georgiusa Agricolae koja je tiskana
1657 u Italiji. Knjiga ima 477 stranica i napisana je u 12
dijelova sa priloženim ilustracijama. Ta knjiga se i dan
danas čuva u muzeju u Kreševskom samostanu i jedna je od 3
preostala originala u svijetu.
Glavni proizvodi Kreševskih kovača bili
su, pored ostalih, konjske ploče i čavli. Ploče su bile
"Arapskog tipa" i bila su poznate po kvaliteti na
cijelom prostoru balkana. Pored konjskih ploča, za kojima
je vladala velika potražnja, proizvodile su se i dobre
brave (ključanice). One su bile "Dubrovačkog
tipa" sa šest pera. U to vrijeme Kreševo je bilo
jedna velika radionica sa visokim stupnjem metalske
proizvodnje i gospodarskog razvoja. U vađenju rude i
preradi metala postojala je podjela rada. To je: vađenje
rude, topljenje, kovanje u poluproizvode i izrada (kovanje)
izrađevina široke upotrebe. Pored ovih (glavnih) zanimanja
postojla su i pomoćna (sepetari, žegari ili ćumuraši i
kiridžije). Proizvodnja je bila organizirana u esnafska
(cehovska) udruženja koja je Turska uprava ukinula 1851.
godine. Cjelokupno gospodarstvo bilo je organizirano u tri
glavna esnafa, i to: 1. kovači - dimači; 2. vignjari (kovači
svih drugih zanimanja) i 3. rupari (rudari). Postojao je i
četvrti, pomoćni esnaf u kojem su bili: mesari, pekari,
krojači, abadžije, trgovci, kujundžije i zlatari.
Iz gore navedenog se može zaključiti da
je u periodu Turske uprave željezarstvo doživjelo svoj
visokk stupanj razvoja ne mijenjajući tehnologiju. To se
sve odvijalo izvan europskih tokova u tehničkom i tehnološkom
razvoju što će se katastrofalno odraziti po dolasku Austro-Ugarske
u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine.
Vrijeme
Austro-Ugarske vladavine:
Dosadašnje naturalno gospodarstvo
dolaskom Austro-Ugarske zamjenjuje se novim kapitalističkim,
tj. robno-novčanim gospodarstvom. Dolazi i nova suvremenija
tehnologija u rudarstvo i metaluršku proizvodnju. Time je
zadan smrtni udarac daotadašnjem autihtonom rudarstvu i
zanatskoj proizvodnji, koja dolazi u sve veću krizu i na
kraju nestaje, a na to mjesto dolazi industrijska
proizvodnja. Prijelom u tom će se desiti 1891. godine kada
je u Varešu podignuta visoka peć (talionica), a 1893. i u
Zenici. Tako postupno, jedan po jedan željezarski pogon u
Kreševu obustavlja rad. Sv je to uvjetovalo da se Kreševsko
gospodarstvo nađe u teškom položaju, dotad nikad težem.
Austro-Ugarska administracija novim
zakonima zabranjuje slobodnu sječu šuma, što je bitno
utjecalo na smanjenje proizvodnje drvenog uglja za potrebe
željezarstva. Sve je ovo vodilo ka depopulaciji i zbog
raseljavanja u nove rudarsko-metalurške centre srednje
Bosne, u potrezi za poslom.
Kreševljaci su se žestoko opirali tim
novim mjerama administracije u cilju spašavanja od očitog
i svakodnevnog propadanja. Naposljetku je administracija
sagradila kolni makadamski put Kreševo-Kiseljak čime je
Kreševo povezano sa "svijetom".
Nakon toga su poduzete daljnje mjere za
spašavanje Kreševa i njegovog gospodarstva pa se 1908.
godine osniva kovačka zadruga pod nazivom "Kovačka
zadruga udruženje sa ograničenim jamstvom" koja je
kao takva djelovala do 1949.
Period
poslije II svjetskog rata:
U ovom periodu razvoj općine Kreševo
tekao je svojim karakterističnim intenzitetom, niti
prebrzo, niti presporo. Tako je s vremenom tradicionalni
kovački zanat prerastao u industrijsku proizvodnju
osnivanjem poduzeća Čelik iz kovačke zadruge. Pored Čelika
ostali su kovači i drugi metaloprerađivači koji su se
udružili u zanatsku zadrugu Unikov. Stare kovačnice su se
s vremenom gasile, a one koje su danas ostale i koje su se
modernizirale danas svjedoče o bogatoj i dugoj tradiciji
ovog zanata.
I u rudarstvu je ostvaren velik napredak,
prvenstveno osnivanjem poduzeća za proizvodnju i preradu
mineralnih sirovina Barit koji se isključivo bavi preradom
rude Barita koja ima veliku primjenu u industriji boja.
U tekstilnoj industriji nastavljena je
tradicija iz davnina, prvenstveno osnivanjem Autoopreme kao
nasljednika Ćilimare koja je osnovana u vrijeme Austro-Ugarske
vladavine. Danas, na žalost, tekstilna industrija nema svog
većeg predstavnika.
Period
Daytonskog sporazuma
Nakon Daytonskog sporazuma, posrnula
privreda u Kreševu počinje novi preporod. Pored dotadašnjih
"tradicionalnih" djelatnosti, u Kreševu su
otvorene nove tvornice kao što je Tvornica za proizvodnju
mesa i mesnih prerađevina MIS Stanić. Također građevinarstvo
postaje jedna od jačih grana u Kreševu, i to osnivanjem
tvornice za proizvodnju suhe žbuke Stamal i tvornice za
proizvodnju žbuke Miličević. Osim njih treba spomenuti i
druge djelatnosti kao što su: proizvodnja građevinske
limarije, proizvodnja građevinske stolarije, proizvodnja
namještaja, proizvodnja stiropora, spužve i drugih malih i
srednjih djelatnosti i poduzeća koja predstavljaju Kreševo
kao mjesto i kraj koji je oduvijek bio okrenut proizvodnji i
stvaranju novih vrijednosti.
|
