"
U kraljevskom
gradu Kreševu
...
"
- započinjala je ovako
znamenita "
Kreševska
povelja
", pisana davnog 12. kolovoza 1434. godine.
Ova povelja, čiji se original čuva u Dubrovniku, danas
je najstariji pisani dokument u kome se pominje ime grada
nastalog stoljećima prije.
Do danas
nisu otkriveni pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno
odrediti vrijeme nastanka Kreševa.
Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima:
nekropole u selima Deževice i Pirin, "Rimski
most" u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku, Crnićkom
kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa.
U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih
dokumenata, jer početkom XIV stoljeca dolazi do
znacajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u
prvom redu srebrom, bakrom, živom i olovom.
Rudokopi u Kreševu se prvi put spominju
1381.godine. Uz rudarstvo napreduje i trgovina, čiji
nositelji postaju spretni Dubrovčani. Carinski sustav
Bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama.
Naselje Deževice smješteno zapadno od Kreševa bilo je u
to doba vrlo vazno carinsko i trgovinsko srediste srednje
Bosne. Krajevi sa rudarskom proizvodnjom srebra, olova,
bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosanske
banove i kraljeve. To je razlog da u grad Kreševo dolaze
Bosanski velikaši i Dubrovačka gospoda, a tu često
stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3.
rujna 1444. godine Stjepan Tomas svojim kraljevskim pečatom
potvrdio Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši
povelju u kojoj Kreševo naziva slavnim gradom.
U blizini ostataka srednjovjekovnog grada Kreševo
smještenom na brdu Grad izgrađena je zalaganjem fra
Stjepana Buljana 1996. godine kapela u spomen na
posljednju Bosansku kraljicu Katarinu Kosaca, koja je svoj
život završila u progonstvu. Pokopana je u Rimu u
franjevačkoj crkvi Ara Coeli 1478.godine.
Razdoblje pod Turskom vlašću od 1463. do
1878. godine zabilježeno je po stradanjima, ali su ipak
rudari i kovači zbog vađenja i prerade željezne rudače
imali povlašten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na
druge krajeve u Bosni živjelo bolje.
Austrougarska vladavina je 1878. godine
donijela više prava, reda i izgradnje općenito u Bosni,
ali je zbog industrijalizacije u Kreševu došlo do
zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj
Kreševljaka se u potrazi za poslom iselio u novootvorene
industrijske centre.
Godine 1908. se otvara u Kreševu Kovačka
zadruga, jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i
Hercegovini na čijim je temeljima poslije II svijetskog
rata formirana Tvornica kovanog alata Čelik, koja je upošljavala
najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.
Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo
veliki broj znamenitih ljudi, poglavito franjevaca. Do
konca XIX stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni
ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik
fra Franjo Gracić, liječnik i kirurg fra Mato Nikolić
komu je papa Pio VII dao dozvolu da liječi u Bosni, po
kojemu je nazvana i novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj;
doktor medicine fra Petar Marešević koji je titulu
stekao na Bečkom sveučilištu; te uvaženi biskupi fra
Mato Delivić, fra Marijan Bogdanović, fra Augustin Botoš-Okić,
te povijesničar fra Ignacije Strukić.
Početak XX stoljeća obilježio je dr.
Danijel Ban, utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog
doma u Kreševu, zatim povjesničar i etnolog fra Augustin
Kristić, spisatelj i pjesnik dr. fra Augustin Čičić i
drugi . . . Veci dio svojeg života proveo je u Kreševu
hercegovački franjevac i pisac fra Grga Martić,
istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je
umro i sahranjen 1905.godine. Pred samostanom je
postavljena njegova bista, djelo kipara Ivana Meštrovića.
1. Kameni most
u selu Vranci:
To je najstariji sačuvani građevni objekt na
prostoru Općine, sa autentičnim izgledom i neodređenog
vremena njegove gradnje. Moguće je da datira iz rimskog
perioda, obzirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko
400 metara nalaze ostaci prometnice, "rimske
ceste" u dužini od 2000 metara, ili iz vremena
samostalne Bosne, odnosno prvih godina Turske vladavine u
Bosni. Narod i sada taj most zove "rimski most".
L i t e r a t u r a :
1) Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, autori: Dž. Čelić
i M. Mujezinović, 1969. godine, izvorno ZZSK BiH.
2) Povijesni spomenici Kreševa , Augustin Kristić, 1995.
godine.
2. Putna
prometnica Kreševo - Homolj ćuprija (Lepenica):
U Turskom periodu a i poslije, do 1900. godine kada je
izgrađena suvremena prometnica Kreševo - Kiseljak,
prometnica Kreševo - Sarajevo koja je vodila preko Han
Ivice, Homolj ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u
Sarajevo imala je veliki znacaj za transport kovačkih izrađevina
(robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni dio
Osmanlijskog carstva. Tako su Skadarski trgovci znali i po
100 tovara robe transportovati u Albaniju. Poznati Kreševski
trgovac Merdan dao je načiniti kaldrmu, vjerovatno je
obnovio dio prometnice Kreševo- Homolj ćuprija (Lepenica),
koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19.
stoljeća) zovu Merdanova testa ( cesta ). U drugoj polovini
19.stoljeća, obitelj Merdan ( Salih, Mula, Ahmed, i dr.)
bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana sa topionicama u
majdanskoj opcini Kreševo.
L i t e r a t u r a :
1) Lepenica, privreda, stanovništvo, priroda, zdravlje;
Grupa autora, Sarajevo 1963. godine.
2) Lokalizacija gvozdenih majdana i rudnici oko Kreševa,
autor Augustin Kristić, 1956. godine.
|
