O Kreševu
Općina Kreševo nalazi se u Središnjoj Bosni u
Srednjobosanskom Kantonu/Županiji, a zauzima prostor od 150
km2.Općina Kreševo graniči sa općinama: Kiseljak, Fojnica,
Konjic i Hadžići.
U povijesti je imala karaktersitiku prometne izoliranosti
jer je izvan glavnih prometnih veza Bosne i Hercegovine, što
se i danas osjeća. U novije vrijeme se ubrzano radi na
riješevanju tog gorućeg problema. Općinsko središte, grad
Kreševo, povezano je sa Sarajevom dvama putnim pravcima:
starijim, udaljenim 48 km, asfaltnim putem koji vodi preko
Kiseljaka, te novim asfaltnim putem preko Lepenice kojim se
znatno skraćuje udaljenost do Sarajeva. Prometno je spojena
i sa Tarčinom, koji pripada općini Hadžici, ne asfaltiranim
regionalnim putem. Sva sela su povezana asfaltnim
komunikacijama sa putnim pravcem Kreševo-Kiseljak. Grad
Kreševo smješten je uz obale rijeke Kreševčice, a nadmorska
visina mjesta je 640 m. Karakteriziraju ga srednjobosanska
arhitektura, zelenilo, čistoća i mir. Prema popisu iz 1991.
godine općina je imala 6700 stanovnika, od čega su 2700
zitelji grada Kreševa, a ostali dio puka zivi u 27 sela.
Prema istom popisu općina je imala 1920 kućanstava. Prema
nezvaničnim podacima iz 2003 godine Općina Kreševo imala je
4008 stanovnika od čega je 3218 hrvata ili 80% te 790
bošnjaka ili 20%.
Cijelo područje Kreševske općine izuzetno je lijepo zbog
visokih grebena, brda i planina od kojih su najpoznatije:
Čubren, Berberuša, Volujak, Lopata, Trebac, Inač, Meoršje,
Bitovinja. Visoke bukove, hrastove, grabove i jelove šume
čine 70% općinskog prostora. Brojni planinski izvori i
potoci naglašavaju čari čiste i nedirnute prirode, a
jednostavni planinski putevi i staze ipak omogućavaju
pristup svim prirodnim ljepotama.
Povijest
" U kraljevskom gradu Kreševu ... " - započinjala je ovako
znamenita " Kreševska povelja ", pisana davnog 12. kolovoza
1434. godine. Ova povelja, čiji se original čuva u
Dubrovniku, danas je najstariji pisani dokument u kome se
pominje ime grada nastalog stoljećima prije. Do danas nisu
otkriveni pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno
odrediti vrijeme nastanka Kreševa.
Postoje brojni tragovi, koji su mogli biti izazov
povjesničarima: nekropole u selima Deževice i Pirin, "Rimski
most" u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku, Crnićkom
kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad
Kreševa. U srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih
dokumenata, jer početkom XIV stoljeca dolazi do znacajnijeg
razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u prvom redu
srebrom, bakrom, živom i olovom. Rudokopi u Kreševu se prvi
put spominju 1381.godine. Uz rudarstvo napreduje i trgovina,
čiji nositelji postaju spretni Dubrovčani. Carinski sustav
Bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama. Naselje
Deževice smješteno zapadno od Kreševa bilo je u to doba vrlo
vazno carinsko i trgovinsko srediste srednje Bosne. Krajevi
sa rudarskom proizvodnjom srebra, olova, bakra i željeza od
posebnog su značaja za Bosanske banove i kraljeve. To je
razlog da u grad Kreševo dolaze Bosanski velikaši i
Dubrovačka gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa
svojom svitom. Tako je 3. rujna 1444. godine Stjepan Tomas
svojim kraljevskim pečatom potvrdio Dubrovčanima
odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo
naziva slavnim gradom.
U blizini ostataka srednjovjekovnog grada Kreševo smještenom
na brdu Grad izgrađena je zalaganjem fra Stjepana Buljana
1996. godine kapela u spomen na posljednju Bosansku kraljicu
Katarinu Kosaca, koja je svoj život završila u progonstvu.
Pokopana je u Rimu u franjevačkoj crkvi Ara Coeli
1478.godine. Razdoblje pod Turskom vlašću od 1463. do 1878.
godine zabilježeno je po stradanjima, ali su ipak rudari i
kovači zbog vađenja i prerade željezne rudače imali
povlašten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge
krajeve u Bosni živjelo bolje. Austrougarska vladavina je
1878. godine donijela više prava, reda i izgradnje općenito
u Bosni, ali je zbog industrijalizacije u Kreševu došlo do
zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj
Kreševljaka se u potrazi za poslom iselio u novootvorene
industrijske centre. Godine 1908. se otvara u Kreševu
Kovačka zadruga, jedno od prvih dioničkih društava u Bosni i
Hercegovini na čijim je temeljima poslije II svijetskog rata
formirana Tvornica kovanog alata Čelik, koja je upošljavala
najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.
Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo veliki broj
znamenitih ljudi, poglavito franjevaca. Do konca XIX
stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i Bosni ostavili su
snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra Franjo Gracić,
liječnik i kirurg fra Mato Nikolić komu je papa Pio VII dao
dozvolu da liječi u Bosni, po kojemu je nazvana i
novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj; doktor medicine fra
Petar Marešević koji je titulu stekao na Bečkom sveučilištu;
te uvaženi biskupi fra Mato Delivić, fra Marijan Bogdanović,
fra Augustin Botoš-Okić, te povijesničar fra Ignacije
Strukić. Početak XX stoljeća obilježio je dr. Danijel Ban,
utemeljitelj prve Hrvatske čitaonice i društvenog doma u
Kreševu, zatim povjesničar i etnolog fra Augustin Kristić,
spisatelj i pjesnik dr. fra Augustin Čičić i drugi . . .
Veci dio svojeg života proveo je u Kreševu hercegovački
franjevac i pisac fra Grga Martić, istaknuti kulturni i
politicki djelatnik. U Kreševu je umro i sahranjen
1905.godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista,
djelo kipara Ivana Meštrovića.
1. Kameni most u selu Vranci: To je najstariji sačuvani
građevni objekt na prostoru Općine, sa autentičnim izgledom
i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da datira
iz rimskog perioda, obzirom da se iznad njega, na
udaljenosti od oko 400 metara nalaze ostaci prometnice,
"rimske ceste" u dužini od 2000 metara, ili iz vremena
samostalne Bosne, odnosno prvih godina Turske vladavine u
Bosni. Narod i sada taj most zove "rimski most".
2. Putna prometnica Kreševo - Homolj ćuprija (Lepenica): U
Turskom periodu a i poslije, do 1900. godine kada je
izgrađena suvremena prometnica Kreševo - Kiseljak,
prometnica Kreševo - Sarajevo koja je vodila preko Han
Ivice, Homolj ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u
Sarajevo imala je veliki znacaj za transport kovačkih
izrađevina (robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni
dio Osmanlijskog carstva. Tako su Skadarski trgovci znali i
po 100 tovara robe transportovati u Albaniju. Poznati
Kreševski trgovac Merdan dao je načiniti kaldrmu, vjerovatno
je obnovio dio prometnice Kreševo- Homolj ćuprija (Lepenica),
koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19.
stoljeća) zovu Merdanova testa ( cesta ). U drugoj polovini
19.stoljeća, obitelj Merdan ( Salih, Mula, Ahmed, i dr.)
bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana sa topionicama u
majdanskoj opcini Kreševo. |
|
