kresevoinfologo2016

DEŽEVICE

Deževice su selo u općini Kreševo. Smješteno je 8 km s/z od Kreševa, na nadmorsoj visini od 911m.U njemu se nalazi četverorazredna škola i župna crkva Gospe Sniježne. U srednjem vijeku, u vrijeme bosanske samostalnosti, Deževice su bile varoš, trg, rudnik srebra i olova i važno gospodarsko središte kraljevine.

U Deževicama je bila carina i dubrovačka kolonija, mjesto boravka dubrovačke carine, trgovaca i financijera rudnika srebra 1403 g. Dubrovački sud spominje se 1408., a knez Deževica 1412. Dvor kralja Ostoje spominje se 1403. g. U to vrijeme u Deževicama je bila crkva sv. Jelene tefranjevački samostan ili rezidencija. U vremenu 1435.-1438. g. u Deževicama stoluje vikar Bosanske vikarije fra Jakov Markijski. ( vikarija je bila prva franjevačka zajednica na prostorima BiH ) Iako se Deževice u pisanim izvorima prvi put spominju 1403. g., sigurno je da su one kao naselje i mjesto daleko prije nastale, jer su imale vrlo važnu ulogu u proizvodnji srebra i trgovini u kraljevini.Po dolasku Turaka i propasti bosanske kraljevine 1463. g., Turci pored ostalih brojnih crkava i samostana pale, ruše i crkvu i samostan (rezidenciju) u Deževicama, a župa propada. Ta se župa obnavlja nekoliko stoljeća kasnije, u vrijeme austrougarske vlasti 1891. g. kada se podiže i crkva Gospe Sniježne. U vrijeme turske vladavine, u prvim stoljećima, prestaje eksploatacija srebra i olova u Deževicama a nastavlja se vađenje željeza. Tako su iznad sela, na potoku Nevri bila tri majdana za topljenje i preradu željeza. Jedan od njih se nalazio pored samog svetišta, a bio je aktivan i nekoliko godina poslije dolaska Austro-Ugarske u BiH 1878. Tako se Deževice i u tom periodu bile važno mjesto i središte u gospodarskoj strukturi Bosne. 

Nekoliko stotina metara od zadnjih kuća u Deževicama nalazi se špilja nepoznate dubine u kojoj je, po predaji, obitavao Jakov Markijski. Jakov je rođen 1393. godine, u Peruggi je studirao pravo, a uzdržavao se instruirajući sina nekog plemića. Postao je državni činovnik, ali je, osjetivši redovnički poziv, postao franjevac. Cijenile su ga i rimski pape, a vrhovni poglavar franjevačkog reda za njega je napisao da je “ne samo u cijelom redu, nego u cijelom svijetu najslavniji propovjednik, a u redovničkom opsluživanju vrlo neporočan, koji je svojim naukom i primjerima obasjao cijelu Italiju, cijelu Ugarsku”.

Godine 1432. imenovan je vizitatorom bosanskih franjevaca, te zadužen za provođenje vjerskih reforma u Bosni. Fra Jakov je, barem sudeći po narodnoj predaji, za mjesto rezidiranja odabrao Deževice, ali je, zbog nesporazuma s kraljem Tvrtkom II., vezanih za status heretika i status fratara, napustio, proglasivši i kralja Tvrtka heretikom.

Na nagovor pape Eugena IV., Jakov 1435. godine ponovno dolazi u Bosnu, gdje uskoro biva izabran za poglavara bosanske vikarije. Unatoč protoku vremena, uspomena na boravak fra Jakova u Deževicama ostala je pozitivna, trajna i jaka, pa je stoga 1899. godine, kad je župa Deževice obnovljena, sveti Jakov Markijski proglašen pomoćnim zaštitnikom Župe.

Mnogi se umivaju u toj vodi, a voda se u bocama nosi kući. U špilju dolaze i muslimani, a neki od njih ostavljaju novac. Prostor oko špilje ograđen je i uređen neposredno prije posljednjeg rata, a tada je uvedeno i pravilo da se sveta misa, svake mlade nedjelje od proljeća do jeseni, govori ispred špilje.

Voda se naročito korisnom smatra kod bolesti groznice, pa je jedan od naziva za vodu i Grozničavca. U znak zahvale za milost primljenu po zagovoru svetog Jakova, neke su obitelji podigle spomen-križeve. Posljednjih godina svetište je uređeno za prihvat većeg broja vjernika, a uređenje se i dalje nastavlja.

preuzeto iz TURISTIČKO-GOSPODARSKOG VODIČA

  • alkus.jpg
  • bbk.jpg
  • citrin.jpg
  • click.jpg
  • dezevice.jpg
  • milfas.jpg
  • milicevic.jpg
  • mis.jpg
  • nevra.jpg
  • pd_bitovnja.jpg
  • sik.jpg
  • stilomatic.jpg

Kontakt