Bogomoljka u Kreševu

Vrlo je teško gotvo nemoguće vidjeti bogomolju na našim prostorima, ali g. Stjepanu Zeleniki to je pošlo za rukom, na našu sreću pri ruci je imao i fotografski aparat. 

Inače bogomoljke su (Mantodae) su red kukaca podrazreda krilatih kukaca, skupine novokrilaša (Neoptera). Hrane se drugim kukcima koji su manji od njih, koje napadaju iz zasjede, a ponekad i pripadnicima svoje vrste[1]. Hvataju ih prednjim parom nogu te mogu mijenjati boju svoga tijela, jer oblikom i bojom nalikuju na grančicu. Rasprostranjeni su u Južnoj Europi, a prenešeni su u Sjevernu Ameriku. Obično se susreću od lipnja do listopada. Aktivni su po danu, najčešće miruju na travnjacima ili lete. Često ih ljudi koriste za uništavanje poljoprivrednih štetnika, npr. kukuruznog moljca.
Bogomoljke su izvanredno dobro prilagođene okolišu, što ih, povezano dugotrajnom nepokretnošću, čini vrlo teško uočljivim. Dužina tijela im je uobičajeno između 40 i 80 mm. Ženke su veće od mužjaka. Najmanje su vrste iz roda Mantoida u Južnoj Americi čija je najmanja vrsta Mantoida tenuis duga oko 12 mm. Najveće vrste su u rodovima Toxodera i Ischnomantis i mogu biti duge 160 mm. Imaju dva para krila koja su poluprozirna, prednja krila su hitinizirana i pri mirovanju pokrivaju stražnja. Imaju velike složene oči i duga ticala.
Ovi kukci na specifičan način drže prednji par nogu, što podsjeća na molitvu, pa su po toj osobini dobili i ime. Mnogi ljudi bogomoljke povezuju sa skakavcima, no bogomoljke ne skaču, nego se kreću polako.

© Kreševo SIK sva prava pridržana