ZAPALJNENE IVANDANSKE VATRE 24.6.

U povodu Ivandana na mnogim humcima, brdima ili seoskim raskrižjima zapaljene su Ivandanske vatre. Kod nas se u nekim selima te vatre zovu janjgija (prema turskoj riječi vatra), a ponegdje cvijetnjak, što je potpuno pogrešno, jer običaj nema ama baš nikakve veze s cvijećem: ako se već koristi taj naziv, onda bi ispravno bilo svitnjak, jer naziv dolazi od riječi svitac, svici, odnosno plamenovi koji s vatre lete prema nebu. U Hrvatskoj je običaj najpoznatiji pod nazivom ivandanski krijesovi.

         Običaj je poznat od davnina, a uvijek su djeca bila zadužena za skupljanje granja, smreka i drugog što može gorjeti. Uz svitnjak bi se zapjevalo, malo pojelo, pa i popilo. Vjerovalo se da tko ujutro prije svih progaza po pepelu svitnjaka neće imati uboja, čireva, niti bilo kakvog oboljenja stopala koja u stara vremena, kada se obično hodalo boso, nisu bila rijetka.

Narodno je vjerovanje da ivandanske vatre služe kako bi protjerale sve zle sile, vještice, demone i ostala slična „bića“. U narodnoj svijesti živi vjerovanje da poljima neće štetiti zle sile sve dokle dopire sjaj i dim vatre.
Vatre oko Ivandana imale su i mitologijsko značenje: - bila je to imitacija nebeske vatre, Sunca, kojemu se vatrom iskazivala radost i počast, ali i pomoć Suncu koje će početi slabiti, pa mu je potrebno da ga vatre ojačaju i produže mu moć.

© Kreševo SIK sva prava pridržana