TISKAN REPRINT „POVJESTNIČKIH CRTICA KREŠEVA I FRANJEVAČKOG SAMOSTANA“ FRA IGNACIJA STRUKIĆA 25.6.

Prije nekoliko dana završeno je tiskanje knjige Povjestničke crtice Kreševa i franjevačkog samostana koju je prije 109 godina, 1899., dao tiskati kreševski fratar fra Ignacij Strukić.

            Izdavač knjige je Franjevački samostan Kreševo, knjiga je tiskana u Štampariji Fojnica u 700 primjeraka, a predgovor je napisao i knjigu priredio za tisak Milo Jukić. Novo izdanje može se kupiti u Samostanu, a cijena je 10 KM.

Fra Ignacij je rođen 31. kolovoza 1860. godine u Kreševu, gdje je završio osnovno obrazovanje i gimnaziju, dok je teologiju studirao u Ostrogonu (Mađarska). U franjevački red ušao je 1876. godine, a sedam godina kasnije, 1883. godine, zaređen je za svećenika. Nakon zaređenja, tri godine je bio kapelan u rodnom Kreševu, ali mu nadređeni, uviđajući da je u pitanju iznimno vrijedan i marljiv svećenik i čovjek, vrlo skoro povjeravaju odgovornije dužnosti: najprije je određen za nastavnika Franjevačke gimnazije u Gučoj Gori, gdje je radio pet godina, a potom i za učitelja (meštra) novaka u Fojnici (1888.-1891). Potom postaje tajnikom novoimenovanog provincijala, Kreševljaka fra Andrije Buzuka, a kako se već nalazi u Sarajevu, slijedi i postavljenje na mjesto nastavnika na osnovnoj i višoj djevojačkoj školi u Sarajevu.

Strukić kao nastavnik spomenutih škola radi narednih deset godina, a prihvaća se i uređivanja polumjesečnika Franjevački glasnik. Očito pun energije, Strukić ne staje na tome, nego organizira Društvo za gradnju crkve sv. Ante u Sarajevu, a potom i dobrotvornu ustanovu "Kruh sv. Ante", koja je, kako znamo, i danas iznimno aktivna u većini katoličkih župa u BiH. Ako bi netko pomislio da je sve ovo bilo previše za jednog čovjeka, što bi tek rekao za podatak da se Strukić, osim svega, dao i na gorljivo širenje Trećeg reda sv. Franje i to ne samo u Sarajevu, nego po raznim bosanskim župama, držeći godinama, tijekom blagdana, pučke misije.

Uza sve navedeno, Strukić je odlično poznavao latinski, talijanski, njemački i mađarski, a služio se još i francuskim jezikom, što je čak i za današnje vrijeme velika rijetkost. Strukić se kasnije vratio u Kreševo, gdje je i umro, 1906. godine, u 46. godini života.

         Novom izdanju dodan je i list u kojem se donose recenzije i prikazi knjige nakon što se prvi put pojavila, čega, dakle, nije ni moglo biti u samoj knjizi. Sretna je okolnost što se u jedinom preostalom originalnom primjerku knjige sačuvanom u kreševskom samostanu našao list sa tiskanim recenzijama, koji je u knjigu najvjerojatnije ubacio i tako od zaborava spasio sam Strukić. Taj list sadrži reakciju tadašnjeg zajedničkog financijalnog ministra i vrhovnog upravitelja Bosne i Hercegovine, Benjamina pl. Kállaya, potom podatak da je bosanskohercegovačka Vlada otkupila veći broj primjeraka knjige, kao i ono najvažnije u svemu: prikaze u glavnim tadašnjim svjetovnim i vjerskim (katoličkim) listovima Bosne i Hercegovine, te Hrvatske („Vrhbosna“, „Sarajevski list“, „Nada“, „Glasnik presvetog Srca Isusova“, „Osvit“, „Katolički list“, „Obzor“, „Vienac“, „Prosvjeta“, „Hrvatski Branik“,), pa čak i prikaz na njemačkom jeziku u bečkom „Die Donauländeru“, što govori koliko je pozornosti izazvalo pojavljivanje Strukićeve knjige, ali i koliko je truda uložio sam on da knjiga bude ne samo napisana i tiskana, već i distribuirana na sva bitna mjesta, od upravitelja BiH do svih mogućih novinskih redakcija.

© Kreševo SIK sva prava pridržana