|
Razdoblje Ilira, Grka i Rimljana:
Iz tog razdoblja ostali su tragovi rudarske i željezarske djelatnosti. O tome
nam govore i svjedoče brojni toponimi i neki kulturno povijesni spomenici.
Tragove željezarske djelatnosti uništilo je vrijeme i kasnija eksploatacija. Sa
sigurnošću se može kazati da je na ovom području bilo eksploatisanja zlata,
srebra, bakra, željeza, a vjerojatno i žive.
Srednji vijek:
U ovom razdoblju intenzivirana je željezarska djelatnost. Od rudarskih
aktivnosti ističe se vađenje i prerada srebra, olova i bakra. Poznati rudnici
bili su Deževice i Dusina. Željezo se vrlo malo eksploatira. Deževice kao rudnik
prvi put se spominje 1403. godine. Dok se Kreševo kao rudnik spominje 1381.
godine, a kao naselje 1434. godine.
Dolaskom Sasa u Bosnu značajno se unapređuje tehnologija vađenja i prerade
ruda. Oni donose pravne regulative, "saske zakone" i suvremeniju tehnologiju.
Ove zakonske regulative i tehnologiju preuzimaju i Turci, te regulative će
ostati sve do dolaska Austro-Ugarske u Bosnu 1878. godine. Navedene zakonske
regulative "saski zakoni", kasnije u Turskom periodu "kanon sas" davao je
povlašten položaj svima onima koji su se bavili vađenjem i preradom ruda, kako
onim koji su obavljali djelatnost u ulozi glavnih tako i onim sa pomoćnim
zanimanjem.
Vrijeme vladavine Turaka:
Dolaskom Turaka u Bosnu 1463. godine, oni u željezarstvu ništa bitno ne
mjenjaju. Postojeću željezasku djelatnost forsiraju i stavljaju u punu funkciju
potpore Turske ekspanzije u osvajanju novih prostora. Oni čak preuzimaju i
pravne regulative "saske zakone" kojima su regulirana prava i obveze rudara i
njihovih pratećih zanimanja u željezarskoj djelatnosti. Saske zakone nazivaju
"kanon sas". Ovim kanonima garantira sa autonomnost metalurga, uređuju imovinsko
pravne odnose između dioničara, naznačuju izvršni organi (Sabor, knez i
glasnik). Obzirom da su se željezarskom djelatnošću bavili isključivo katolici,
postojali su određeni povoljni uvjeti za očuvanje njihove opstojnosti,
kulturološke i vjerske autonomnosti.
Po dolasku Turaka nastavlja se vađenje i prerada srebra, bakra i olova, a
kasnije i lapis-lazurija i u manjim količinama zlata i željeza. Glavni proizvod
bio je srebro sve do početka XVII stoljeća, kada primat preuzima željezo,
njegova eksploatacija i prerada u izrađevine široke upotrebe.
U XVII stoljeću Kreševski franjevci donose knjigu o rudarstvu i metalurgiji
"De re metallica" autora Georgiusa Agricolae koja je tiskana 1657 u Italiji.
Knjiga ima 477 stranica i napisana je u 12 dijelova sa priloženim ilustracijama.
Ta knjiga se i dan danas čuva u muzeju u Kreševskom samostanu i jedna je od 3
preostala originala u svijetu.
Glavni proizvodi Kreševskih kovača bili su, pored ostalih, konjske ploče i
čavli. Ploče su bile "Arapskog tipa" i bila su poznate po kvaliteti na cijelom
prostoru balkana. Pored konjskih ploča, za kojima je vladala velika potražnja,
proizvodile su se i dobre brave (ključanice). One su bile "Dubrovačkog tipa" sa
šest pera. U to vrijeme Kreševo je bilo jedna velika radionica sa visokim
stupnjem metalske proizvodnje i gospodarskog razvoja. U vađenju rude i preradi
metala postojala je podjela rada. To je: vađenje rude, topljenje, kovanje u
poluproizvode i izrada (kovanje) izrađevina široke upotrebe. Pored ovih
(glavnih) zanimanja postojla su i pomoćna (sepetari, žegari ili ćumuraši i
kiridžije). Proizvodnja je bila organizirana u esnafska (cehovska) udruženja
koja je Turska uprava ukinula 1851. godine. Cjelokupno gospodarstvo bilo je
organizirano u tri glavna esnafa, i to: 1. kovači - dimači; 2. vignjari (kovači
svih drugih zanimanja) i 3. rupari (rudari). Postojao je i četvrti, pomoćni
esnaf u kojem su bili: mesari, pekari, krojači, abadžije, trgovci, kujundžije i
zlatari.
Iz gore navedenog se može zaključiti da je u periodu Turske uprave
željezarstvo doživjelo svoj visokk stupanj razvoja ne mijenjajući tehnologiju.
To se sve odvijalo izvan europskih tokova u tehničkom i tehnološkom razvoju što
će se katastrofalno odraziti po dolasku Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu
1878. godine.
Vrijeme Austro-Ugarske
vladavine:
Dosadašnje naturalno gospodarstvo dolaskom Austro-Ugarske zamjenjuje se novim
kapitalističkim, tj. robno-novčanim gospodarstvom. Dolazi i nova suvremenija
tehnologija u rudarstvo i metaluršku proizvodnju. Time je zadan smrtni udarac
daotadašnjem autihtonom rudarstvu i zanatskoj proizvodnji, koja dolazi u sve
veću krizu i na kraju nestaje, a na to mjesto dolazi industrijska proizvodnja.
Prijelom u tom će se desiti 1891. godine kada je u Varešu podignuta visoka peć
(talionica), a 1893. i u Zenici. Tako postupno, jedan po jedan željezarski pogon
u Kreševu obustavlja rad. Sv je to uvjetovalo da se Kreševsko gospodarstvo nađe
u teškom položaju, dotad nikad težem.
Austro-Ugarska administracija novim zakonima zabranjuje slobodnu sječu šuma,
što je bitno utjecalo na smanjenje proizvodnje drvenog uglja za potrebe
željezarstva. Sve je ovo vodilo ka depopulaciji i zbog raseljavanja u nove
rudarsko-metalurške centre srednje Bosne, u potrezi za poslom.
Kreševljaci su se žestoko opirali tim novim mjerama administracije u cilju
spašavanja od očitog i svakodnevnog propadanja. Naposljetku je administracija
sagradila kolni makadamski put Kreševo-Kiseljak čime je Kreševo povezano sa
"svijetom".
Nakon toga su poduzete daljnje mjere za spašavanje Kreševa i njegovog
gospodarstva pa se 1908. godine osniva kovačka zadruga pod nazivom "Kovačka
zadruga udruženje sa ograničenim jamstvom" koja je kao takva djelovala do 1949.
Period poslije II svjetskog
rata:
U ovom periodu razvoj općine Kreševo tekao je svojim karakterističnim
intenzitetom, niti prebrzo, niti presporo. Tako je s vremenom tradicionalni
kovački zanat prerastao u industrijsku proizvodnju osnivanjem poduzeća Čelik iz
kovačke zadruge. Pored Čelika ostali su kovači i drugi metaloprerađivači koji su
se udružili u zanatsku zadrugu Unikov. Stare kovačnice su se s vremenom gasile,
a one koje su danas ostale i koje su se modernizirale danas svjedoče o bogatoj i
dugoj tradiciji ovog zanata.
I u rudarstvu je ostvaren velik napredak, prvenstveno osnivanjem poduzeća za
proizvodnju i preradu mineralnih sirovina Barit koji se isključivo bavi preradom
rude Barita koja ima veliku primjenu u industriji boja.
U tekstilnoj industriji nastavljena je tradicija iz davnina, prvenstveno
osnivanjem Autoopreme kao nasljednika Ćilimare koja je osnovana u vrijeme Austro-Ugarske
vladavine. Danas, na žalost, tekstilna industrija nema svog većeg predstavnika.
Period Daytonskog sporazuma
Nakon Daytonskog sporazuma, posrnula privreda u Kreševu počinje novi
preporod. Pored dotadašnjih "tradicionalnih" djelatnosti, u Kreševu su otvorene
nove tvornice kao što je Tvornica za proizvodnju mesa i mesnih prerađevina MIS
Stanić. Također građevinarstvo postaje jedna od jačih grana u Kreševu, i to
osnivanjem tvornice za proizvodnju suhe žbuke Stamal i tvornice za proizvodnju
žbuke Miličević. Osim njih treba spomenuti i druge djelatnosti kao što su:
proizvodnja građevinske limarije, proizvodnja građevinske stolarije, proizvodnja
namještaja, proizvodnja stiropora, spužve i drugih malih i srednjih djelatnosti
i poduzeća koja predstavljaju Kreševo kao mjesto i kraj koji je oduvijek bio
okrenut proizvodnji i stvaranju novih vrijednosti.
|
