|
|
"
U kraljevskom gradu Kreševu
...
" - započinjala
je ovako znamenita "
Kreševska povelja ", pisana davnog 12. kolovoza 1434.
godine. Ova povelja, čiji se original čuva u Dubrovniku, danas je najstariji
pisani dokument u kome se pominje ime grada nastalog stoljećima prije.
Do danas nisu otkriveni
pouzdani povijesni izvori, koji bi mogli točno odrediti vrijeme nastanka
Kreševa.
Postoje brojni
tragovi, koji su mogli biti izazov povjesničarima: nekropole u selima
Deževice i Pirin, "Rimski most" u Vrancima, ostaci zidina u Crkvenjaku,
Crnićkom kameniku, Berberuši, Kotarcu i Gradu na Bedemu iznad Kreševa. U
srednjem stoljeću je sačuvano dosta povijesnih dokumenata, jer početkom XIV
stoljeca dolazi do znacajnijeg razvoja rudarstva u srednjoj Bosni; bogatoj u
prvom redu srebrom, bakrom, živom i olovom.
Rudokopi u Kreševu se prvi put spominju 1381.godine. Uz rudarstvo
napreduje i trgovina, čiji nositelji postaju spretni Dubrovčani. Carinski
sustav Bosanskog kralja uglavnom je bio u njihovim rukama. Naselje Deževice
smješteno zapadno od Kreševa bilo je u to doba vrlo vazno carinsko i
trgovinsko srediste srednje Bosne. Krajevi sa rudarskom proizvodnjom srebra,
olova, bakra i željeza od posebnog su značaja za Bosanske banove i kraljeve.
To je razlog da u grad Kreševo dolaze Bosanski velikaši i Dubrovačka
gospoda, a tu često stoluje i Bosanski kralj sa svojom svitom. Tako je 3.
rujna 1444. godine Stjepan Tomas svojim kraljevskim pečatom potvrdio
Dubrovčanima odgovarajuće povlastice izdavši povelju u kojoj Kreševo naziva
slavnim gradom.
U blizini ostataka srednjovjekovnog grada Kreševo smještenom na brdu Grad
izgrađena je zalaganjem fra Stjepana Buljana 1996. godine kapela u spomen na
posljednju Bosansku kraljicu Katarinu Kosaca, koja je svoj život završila u
progonstvu. Pokopana je u Rimu u franjevačkoj crkvi Ara Coeli 1478.godine.
Razdoblje pod Turskom vlašću od 1463. do 1878. godine zabilježeno je po
stradanjima, ali su ipak rudari i kovači zbog vađenja i prerade željezne
rudače imali povlašten položaj. Tada se u Kreševu u odnosu na druge krajeve
u Bosni živjelo bolje.
Austrougarska vladavina je 1878. godine donijela više prava, reda i
izgradnje općenito u Bosni, ali je zbog industrijalizacije u Kreševu došlo
do zatvaranja rudnika, topionica i kovačnica. Veliki broj Kreševljaka se u
potrazi za poslom iselio u novootvorene industrijske centre.
Godine 1908. se otvara u Kreševu Kovačka zadruga, jedno od prvih
dioničkih društava u Bosni i Hercegovini na čijim je temeljima poslije II
svijetskog rata formirana Tvornica kovanog alata Čelik, koja je upošljavala
najveći broj ljudi i bila nositelj razvoja cijelog kraja.
Kreševo je u svojoj teškoj prošlosti dalo veliki broj znamenitih ljudi,
poglavito franjevaca. Do konca XIX stoljeća svojim djelovanjem u Kreševu i
Bosni ostavili su snažan pečat uglednici: narodni liječnik fra Franjo Gracić,
liječnik i kirurg fra Mato Nikolić komu je papa Pio VII dao dozvolu da
liječi u Bosni, po kojemu je nazvana i novoizgrađena bolnica u Novoj Biloj;
doktor medicine fra Petar Marešević koji je titulu stekao na Bečkom
sveučilištu; te uvaženi biskupi fra Mato Delivić, fra Marijan Bogdanović,
fra Augustin Botoš-Okić, te povijesničar fra Ignacije Strukić.
Početak XX stoljeća obilježio je dr. Danijel Ban, utemeljitelj prve
Hrvatske čitaonice i društvenog doma u Kreševu, zatim povjesničar i etnolog
fra Augustin Kristić, spisatelj i pjesnik dr. fra Augustin Čičić i drugi . .
. Veci dio svojeg života proveo je u Kreševu hercegovački franjevac i pisac
fra Grga Martić, istaknuti kulturni i politicki djelatnik. U Kreševu je umro
i sahranjen 1905.godine. Pred samostanom je postavljena njegova bista, djelo
kipara Ivana Meštrovića.
1. Kameni most u selu Vranci:
To je najstariji sačuvani građevni objekt na prostoru Općine, sa
autentičnim izgledom i neodređenog vremena njegove gradnje. Moguće je da
datira iz rimskog perioda, obzirom da se iznad njega, na udaljenosti od oko
400 metara nalaze ostaci prometnice, "rimske ceste" u dužini od 2000 metara,
ili iz vremena samostalne Bosne, odnosno prvih godina Turske vladavine u
Bosni. Narod i sada taj most zove "rimski most".
L i t e r a t u r a :
1) Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, autori: Dž. Čelić i M. Mujezinović,
1969. godine, izvorno ZZSK BiH.
2) Povijesni spomenici Kreševa , Augustin Kristić, 1995. godine.
2. Putna prometnica
Kreševo - Homolj ćuprija (Lepenica): U Turskom periodu a
i poslije, do 1900. godine kada je izgrađena suvremena prometnica Kreševo -
Kiseljak, prometnica Kreševo - Sarajevo koja je vodila preko Han Ivice, Homolj
ćuprije, Azapovića, Rakovice i dalje u Sarajevo imala je veliki znacaj za
transport kovačkih izrađevina (robe) iz Kreševa u Sarajevo i dalje u istočni
dio Osmanlijskog carstva. Tako su Skadarski trgovci znali i po 100 tovara robe
transportovati u Albaniju. Poznati Kreševski trgovac Merdan dao je načiniti
kaldrmu, vjerovatno je obnovio dio prometnice Kreševo- Homolj ćuprija (Lepenica),
koju narod u novije vrijeme (prim. A.B., pred kraj 19. stoljeća) zovu
Merdanova testa ( cesta ). U drugoj polovini 19.stoljeća, obitelj Merdan (
Salih, Mula, Ahmed, i dr.) bila je vlasnik 6 gvozdenih majdana sa topionicama
u majdanskoj opcini Kreševo.
L i t e r a t u r a :
1) Lepenica, privreda, stanovništvo, priroda, zdravlje; Grupa autora, Sarajevo
1963. godine.
2) Lokalizacija gvozdenih majdana i rudnici oko Kreševa, autor Augustin
Kristić, 1956. godine.
|
|
|
